Cvijete moj okrunjen trnjem, znaš li kako lipo rasteš i mirišeš pod tim kopljem bolova. Znaš li rosa ti je ljubav koja te cjeliva i ne boj se plakati, tajna je to skrivena koja dušu oduševljava. Ljubim tvoj bolni plamen, da se smiri žar mučeništva, darujem ti hladno lišće ranama, kao povoje. Miris te svete ljubavi donosi k meni, nisi za uvenuće. Boraviš u ozdravljenju i sada ti cjelivaš ljubeć vjeru u moje zaljevanje tvoga korijenja, vjerujuć u mene kao u brižnog vrtlara svoje duše. 🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj, 17.11.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar