Priuštiti ću si raspjevano imanje duše, nepropadno blago vjere, pjesme su ove putovnice u Nebo, moj pasoš da se vidi tko sam. Od važnosti mi je duša. Jer lipota tijela prođe i lipota sve materije je propadna. Karijera nestane u trenu, novac postane običan papir, zlato zahrđa, sve trune, samo ona toplina uzdanja ostaje za vječnost, sav molitveni osjećaj je naša istina, naša zbilja duhovne duše. Čvrsto je uvjerenje srca moga da je sve lipo u meni poticaj od Boga. Nevidljivo je važno, jer je u osjećaju snažno, gorljiv je poziv duhovni, koji sve probražava u zbilju. Vjerom se ugađa ljubavi Božjoj i hoću vjerovati ću uvijek obećanju Kristovom, da iz Riječi punih ljubavi uslišanje teče. Svaka je pjesma simbolika vjere u ljubav, svaka je odraz vječne ljubavi, obožavanje Trojedinog Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, darivatelja čudesa. Imam imanje duše i zaista taj put je pun bola, pun suza i trnaca, grčeva i krika, ali i rajskog stiha. Kao ptičica sam u grane zapletena, u trnovit grmeč, ali hoću izvući ću se neozljeđene duše jer sam pustila tijelo da mi unište, da me izrugaju, raskidaju perje, odnesu u muzej uspomena krila moja mila. A dušu nju neda Bog, nju neda anđeo čuvar života mog, ona je melodikama iz Raja ukrašena stalno, ona navješta glasnicama vjere ljubav vječnu. Nezaustavljiva je godinama... opjevava i ljubav i muku, drži je Gospodin za ruku. I sunce zađe i ugasne, ali duša blista najjače, ni noću ne gasne. Život joj je Duh Sveti, njemu sve povjerava, njemu se utječe. I dariva molitve... Nebesima i Zemlji... i tebi dragi čitatelju... draga čitateljice! Blagoslovljene ti oči duše! 💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 5.07.2022.
Novu sam zbirku nazvala: VJEČNO IMANJE DUŠE, pa ćemo vidjeti hoću je jednom uspjeti izdati!
Nema komentara:
Objavi komentar