Bolan si, a tako mirisan.
Poput agacije si trnovit a rascvjetan.
Umijesiše te ruke Božje i
položiše u moj hram duše,
da mi anđeo budeš.
Ti ćeš poći sa mnom u vječnost,
živjet ćeš sa mnom dane uslišanja.
Ponavljaš se kao svjetlost nade u meni,
obasjavaš moje tužne kosti.
Stvoriš se kao mala geografija,
sve u meni ispunjava pojava tvoja.
Živ si u mom osmijehu dišeš,
suze mi tajnom brišeš.
Oči ti se bude i usnu sa mojima.
Uvijek si dio mene.
Slavim naše susrete i
nebi da te ikad izgubim.
Prekrij me svojim rascvjetanim krilima,
da ostanem dijete zaigrano u snovima,
da nadmašim bol jave.
Prenesi me na žitna polja,
među klasja i makove da odmorim.
Šapni suncu da mi ozebline izljubi.
Ponavljaj se u meni...
ne gasni.
Brašno učini od pšenice na kojoj sam odmarala, nahrani se istinom,
ljubavlju koja ne želi boli.
Sama radost duše to sam ti ja.
I neka kiša pada...
sunce smo si,
sunce vječne ljubavi!
Ti si tamo gdje su moji snovi oživjeli.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 10.07.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar