Thursday, 10 October 2019

USNULI U JESENI

Diši me, dopusti da ti moja duša bude miomirisni kisik, stalan osjećaj blizine, netko tko kao anđeo čuvar brine, jer čudna sam ti ja ne znam "voljeti kao ljudi", u krvi mi je da brinem, pa da za ljubav i ginem kada me se voli autentično!
Postoji sa mnom, jer imam snagu biti skrivena u vjetru, biti u kiši, biti u noći i u ovom jesenjem danu... za glas ću uzeti šuškanje lišća, o da sve ću dušom učiniti da te nađem, da me nađeš. I ako je ovo što ja pjesnikinja pišem san, moj je, tko bolnoj bezbolan san da ukrade!? Može ga samo usnuti duša koja umi sveto voljeti. Neće me anđeoska duša razboljeti. Biti ćeš san moga sna i ja ću u tvojoj duši sanjati. Listopad je mjesec koji nas priprema na zimski san... zima će a nutarnje bajke o ljubavi najlipše griju dušu. E da i ne zaboravi šibice, to srce tvoje upali, da mi kamin bude, drva za ogrijev biti će nam razgovori dugi... Plamtiti će mali plamićki dok se uvjeravam da mi paše izgubljena cipelica, koju sam izgubila bježeć od zvijeri. Al mogu ja i bosonoga, nježno po tvojoj duši hodati... seljančica sam, lišće mirisno su mi stopalice.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 10.10.2019.


No comments:

Post a Comment

RAZMATRANJE, VELIKI ČETVRTAK🙏🕊📖

Isuse blagoslovljen čin tvoga predanja i otkupljenja grešnika. Zahvalni smo ti na daru Euharistije u kojoj si sveprisutan u našim srcima ...