Friday, 4 October 2019

POŽELJELA SAM BITI KRISTOV ANĐEO I ON JE MOJU RASPLAKANU CRNINU OBASJAO SVOJIM SVJETLOM💧💔💧

Pala sam pred Oltar,
ljubav Bogu pružila,
tuga ga je moga rastužila.
A htjela sam sakriti da me boli,
htjela sam sa ovim suzama
samo reći da ga volim!
Htjela sam noćas biti anđeo
njegovim ranama,
ne samo djevojka sa velikim manama.

Oh nije na meni haljina mirisna bijela,
noć me obukla u žalosnicu.

Što me nisi kao bebicu
vječno uspavao moja milosti,
tebi pripadaju samo duše moje radosti!

Nisam trebala u svjetovno nikada.
Ali tvoje Presveto srce srcu mom kazuje,
samo je trnje spasenje.

Ti si mi pouka Isuse
ti si sa Neba sišao, među bol
da nas ka Ocu uputiš.
Kako onda ne bi ja
cvala u sred
ove žalosti.
Kad si mi darovao vjeru
u ruže melemne
kojima mi povijaš dušu
u sred bodeža tijela.

Nasmiješ, suze mi obrišeš.
Šalješ svete anđele da na moje
tugujuće noćno ruho,
prinesu zvijezde koje sjaje,
napunjajući se tvojom
Božanskom svjetlošću.

Od Ana Emanuela, Bilaj 4.10.2019.
 
 

No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...