Wednesday, 16 October 2019

SAKRILA SAM SE U DJETINJSTVO

Shvatila sam, ako ne vide moje boli, oni koji su moji, bolje je... to znači da je pobijedila moja radosna vjera u ljubav i moji trpljivi okovi! Za njih sam ja raspjevana curica, koja nikako ne želi odrasti i istina je ne želim postati bolna ucviljena žena u kakvu me je vrijeme nepravde stavilo. Ja ostajem u onom bezvremenu ljubavi svete koju volim i zazivam u rane. Ja ću zagrliti izmišljenog medvjedića dobrog srca, pričati sa paranormalnim prijateljem duše i što mi mogu boli, iz djetinje me razigranosti ne mogu trgnuti. Tamo sam usnula davno... jer me razumi samo sveta tišina.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 16.10.2019.



No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...