Thursday, 24 October 2019

UNATOČ BOLU VJERUJEM U BEZBOL LJUBAVI

Unatoč upornim bodežima, ostala sam vjerna osjećajima srca koje krvari davajuć se. Ostala sam vjerna ljubavi koja me je vodila i kada sam slapove suza ronila u sred pitanja zašto su ljudi pretvorni, zašto lažu i obećavaju slatkorječivo i kako to da me baš svaki stranac iznevjerio? Zamirisala im moja nježnost i mašta, moja vjera pa mi htjeli valjda reći sanjaš dobar svijet, muškaca koji voli samo tebe, a toga nema. Kao da im je bio gušt povrijediti. Ali ja ostajem i sad ta koja vjeruje da sam ja nekome bajka duše, da sam ja nekom nutarnja lipost i radost, kada prijeti žalost. Vjerujem u miris jorgovana i kada jesen cariva. Vjerujem u onog od Boga koji sa djelima milosrđa tjelesnog i duhovnog dolazi, samo da moja bol i tuga prolazi. Vjerujem svetoj tišini koja me ljubi, vjerujem svjetlu Kristovom i dlanovima koji negdje mole za mene. Vjerujem toliko snažno u ljubav prisnu pa i kad me boli i nepravde stisnu. Nosim miomirisnu ljubav slađanu u zagrljaju svom, bitna je ustrajnost vjere u nas anđele moj. Radujem se jer ću biti ponosna pred licem Božjim, što bolna od ljubavi nisam odustala,  pa ako i smrtni plamen dođe ja bi te voljela. Vjerovala da je sva ova pjesma ljubav proizašla od tebe, koji Boga ljubiš! Ti se iz moje duše ne gubiš, samo povjerovah da si skriven u krivim ljudima. Oprosti, moja radosti, krive su moje žalosne naivnosti. Oslobodi me prošlosti, ne daj itko da mi priđe ako to nisi ti! Na izvore duša vodi me!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 24.10.2019.


No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...