Čujem On doziva me, čujem u osjećaju ranjene srne nisam sama i krivolovci mi ništa ne mogu sa otrovnim strelicama, od duše sve sve to tjelesno odbija, uvene praćka i strijela je nemoćna. A to što sam bolna, to je zato jer sam od udova glave Kristove stvorena, kada trnovitu glavu boli, kada mu na ranu stavljaju soli i octa mu na usne ožednjele kapaju, kako nebi moje srce proplakalo, svo to trnje Božje po sebi osjećalo, suosjeća moje duhovno sa Spasiteljem i ne brinite za moje mane, za moje rane, za moje ajme meni, za more suza, ni za moje grčeve i utrnuća, sve to mene odvodi do rajskog svanuća i bi opet bi križ birala, da sam ponovno mala bebica. Sve bi za Isusa ispočetka, jer sa Njim sam i bolna radosna. On me nikada nije razočarao, za sve me svojom predragocijenom krvlju opravdavao! Možda sam od prvog udaha tijela učahurena, ali u duhovnoj duši sam oslobođena! I to je milost prihvaćenog križa.💧🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 28.08.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar