PONAVLJAMO SE

Ako vidim vlastiti zamagljeni dah,

na mom prozoru, pomisliti ću ti ćeš

učiniti otisak prstiju na njemu.

Doći ćeš mi sa one druge strane Mjeseca.

Pozvati ćeš me na otoke koji 

na moju dušu čekaju vjekovima.

Aromo svjetlosti, miomirisu utjehe,

čeznem da me nađeš.

Baš u ovom trenu...

udahni me za zauvijek.

Ne prestaj me imati u sebi,

sagradi nam mali brod nade,

po suzama da plovimo u Raj.

Zaželi me se kao pitke vode u pustinji,

zaželi me se kao tuga radosti.

Zaželi me se kao bolesnik zdravlja.

Zaželi me se kao beznadni nade.

I ja ću ti doći.

Ovako kako ti dolaziš meni!

U tajnost duše...

Ponavljaj se u meni i ja ću se 

ponavljati u tebi.

Biti ćemo jedno.

Istraži mi srce, 

neka te ono prehrani i 

nahrani ljubavlju.

Dođi na Nebo moje duše,

dođi odmori se u meni.

Dođi u mir, u radost.

Budi odsutan, da bi bio prisutan u meni.

Čuj moj kristalni glas,

čuj moje ptice što te dozivaju.

Obožavam te u sred ove pustoši kostiju,

obožavam te u sred očaja i bola,

ljubim vjeru u tvoje oči anđela.

Umirem i smrt te moja isto ljubi,

jer si ti moja vjera koja nadjačava 

strah od pogibelji.

Ti si mi krila srca, moje počivalište.

Ljubav je postelja moja nevina.

Osjećaj si mi u venama duše,

strujiš u meni kao rijeka života.

Neprolazni smo jer smo Božji. 

Zavoljeh te ovdje gdje je bol snažna,

volim te dušom i duši te 

mojoj ne može nitko skriti,

ni brda stasita, jer su tvoja 

krila ljubavi iznad svega prolaznog.

Sve ispunjavamo vjerom.

Ponavljamo se ti u meni, i

ja u tebi, sada i zauvijek. 

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 10.12.2021.