Još imam snage od bola pjesme krojiti, djevojački san kroz note oživjeti u tkivo srca mnogih ljubav svoju smjestiti, rane im ovako ranjena oporaviti. Još mi Bog daje izdržljivost i divan molitveni san, javu nutrine. Još se u muci znam smijati, još u boli neizdrživoj znam plesati, znam dušom radosnicom u križu tijela živjeti, znam ga nasmijati. Nisam se promijenila od malena sam u vjeri da Bog moj križ hvalospjevni nasmijani želi. Da smijala sam se podruglivcima, i komična na svoj račun bila i kad bi suze lila. Navikneš se na sud. I smiješ zbog onog u sebi... Vole te Kristovi anđeli bijeli, što bi crnokrile vrane, samo bi na tebe da galame... Ostah vjerna obećanjima Kristovim, pa sve da mi je do smrti i gore... Bol će vrijediti, već vrijedi. Jer ove suze su note nade... pa i da mi svjetovno sve ukrade. Bog će nadodati... Sjaju duše, da nikada ne ugasne. Kristu sam se omilila i njegovima... Ne moram prikazama bola... Oni još malo i neće podnijeti ljubav moju koju su htjeli ubiti... Strostruko je jača od svakog zlog mača. Ona je dar Boga Živoga. Amen.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 6.01.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar