Odvikni se od samoće,
uzmi me za ruku.
Dovoljno su dugo suze bile same,
na licu osmijeh ljubavi
neka osvane.
Sad kada nas vjera mijenja,
neka i bol izmijeni se,
samo ljubav neka
izljubi dušu i srce,
neka se naša bića
vječno zagrle.
Gradovi su pusti,
svi su se snašli,
otišli su bilo sa kim.
A ja želim tebe kao
svjetlo anđeosko
uz sebe nakon
dugo samoće imati.
Hoću da te vidim,
ja ne želim više sanjati.
Probudi me u svom srcu,
da radosna mi duša osvane
i otkucaj srca obraduje te.
Možeš me prepoznati,
možeš me samo za sebe imati,
ako daruješ i tražiš vjernost.
Ako tražiš ljubav za zauvijek.
Ako odnosiš suze,
a donosiš osmijehe.
Ako trebaš onu koja brine najviše,
diše da te obraduje.
Biti ću ti bezbol i kad boli me.
Biti ću ti molitvena svijećica duši
koja zbog mirisnog ulja
tvoje ljubavi,
nikada ne gasne.
Samo istinom nađi me,
mačem pravde izbori se
za naše zauvijek.
Neka te ne zaustavi križ moj,
nek mi te ne zabrane tuge,
boli, nesreće...
jer ispod muke tijela,
duša duše tvoje krije se,
da zavoli drugačije,
prisnije i da mi
nikada ne odeš.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 15.01.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar