VJEROM TE GRLIM

Dok mi tijelo trnje ljubi, vjerujem u moj miris ruža! I dok su mi suze kristalići bisera koji je zarobljen u ranjenoj školjki, ja se nadam da je njegov sjaj ljubavi ipak vidljiv tebi koji Krista ljubiš. Jer ljubav je istinski osjećaj i samo po nutrini ljubljenoj on dođe. Pustit ću sve da me prođe, pusti ću sve da me zaboravi. A tebe neću, tebe ću u sjaju svoje vjere imati, voljeti molitvom do vječnosti! Pa mi lakše disati, uz prisutnost anđela vjere. I zima će slađano i tuga će mi prijetiti, a ti ćeš me se negdje molitvom pod ovim svetim Nebom sjetiti! Dušom ćeš ipak biti samo moj! A tijelo moje ko tijelo ropkinje, možda se smrzne i poprimi obličje pahuljica da te dotakne!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 11.11.2019.