Thursday, 28 November 2019

SANJALA SAM DA SI MI ZAPROSIO SUZE

Usnula sam da si mi zaprosio suze, da si htio osjećaje moje za sebe! Preobrazila mi je tvoja ljubav te suzice žalosnice u radosnice, nitko se nikada nebi sjetio da zaprosi moju emociju, moju bol i tugu, moje mane, moj križ. A netko svet se toga sjetio. Bar putem sna dušu mi zaručio, nije ga moje vanjsko mučilo. Bili smo negdje na klizalištu, Božićna idila i zamisli ja sva bolna savršeno sam mogla siluete praviti, bila sam sve ono što je čista duša tvoja u meni vidjela. Bar sam u snu molitvu dodirnula. Napokon sam bila ono u nutrini, jer me je anđeoska ljubav koja je puna pouzdanja u Boga odriješila okova, iskrenom žrtvom koju je Bog nagradio vječnim zajedništvom. Još uvijek mirišem na tvoj kaput, koji me grijao, još uvijek sanjam... a budna sam i okovana. Nekako ničija, ni svoja samo dušom tvoja i Božja. Ne znam je li ovo onaj tren kada se umire ili oživljava za one nebeske susrete. Što mi to nježnost sveta priređuje, poslije svih ovih nepravdi, boli, rana, mana i suza. Dobro je u svemu ovome sanjati ljubav, jer noćne more nisu za one koji vole, previše ih je u javi.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 28.11.2019.


No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...