ADRESA NAM JE VJETAR

Ne napuštaj me, dok ti pišem pisma nedostajanja adresirana na vjetar, želim da te on dotakne i ti pomisliš ona je! Odgovori mi vjetrom, jer samo on mi noćas vije i lupka o prozore! Kazuje razumijem da boli te, ali raduj se! Znam samo tišina shvaća me, a meni samo malo pažnje trebalo je, one pažnje koja se poklanja onom koga voliš jer znaš da druge u tvom srcu ne postoje. Trebao mi cvijet bijeli da mi duši zamiriše, da udišem ljubav koja obećava i koja se iskreno djelom daruje. I evo kiša počela je, suze moje sakriva, u kapima slatkim da sol rana ne usmrti me. U licu lica mog ukazuješ se anđele.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 13.11.2019.