subota, 29. kolovoza 2015.

POSJETA USPOMENI I SPOKOJ

Ušla sam u tvoju noć,
iz svog mira u tvoja skitanja...
I bijah ja nošena na krilima vjetra,
nevidljva, nečujna...
da ti moj lik ne remeti
sreću, bol moja da ti ne smeta.
Približih se otkucaju srca
kojem sam nekad falila,
pronađoh u njemu mrvice od gumice,
o meni izbrisana sjećanja...
Olovku novog života i njeno ime na usnama.
Bila sam utjeha, ti santa ledena.
Bila sam sve kada te boljela.
Sad mi žao miomirisnih noći, mojih čekanja...
dok druge su bile tvoja sudbina...
ja tek stanica brižnosti kad bol ti dušu probada.
Oči mi bolom zacaklile, suze potekoše u ničije ruke...
razbiše se ljubavni biseri,
uplakanooka nema nikog za svjedoka koliko ljubavi u srcu joj žubori,
a ono prepuklo nastavi lutati svojim noćima.
Noćima u kom mi osta nebeska ljubav daleka
i molitva da se što prije spusti
anđeo Gospodnji sa nebeskih padina,
jer sam ranjena ko srna koju je strijela lovca na ljubav svetu probola.
Nastrada ljubav koja se nesebično dariva...
Ukrao si mi sve, osim istine.
To nisi ti reći će ti jednom srca drhtaji,
to tuđe je perje kojim se kitiš...
Taj osmijeh, te riječi koje poklanjaš njoj čije su uistinu....
Sve, o da sve je puno tragova mojih,
a kao nikada me nije bilo,
ja ne postojim.
Što si me krao tišini,
što si me krao Anđelu Neba,
kad tebi ljubav i iskrenost ne treba.
Vraćena, udomljena u Nebeskom dvorcu nadanja,
tu sam ja, kao da te i zanima,
ali nije ni briga...za tebe,
već za sve koji mi sa cvijećem rosnim prilaze
i suze im niz lice silaze,
jer vila ljubavi bez ljubavi sanjive umire.
Miriše mi nepce po svježim jagodama,
mirišu mi zubi po nebeskim travama...
mirišu mi ruke po osunčanim cvjetnim pašnjacima,
miriše mi duša na nebeska svitanja,
eno moga anđela,
primiče se bez bolnih pitanja.
Razumi moju šutnju, moje suze.
Sve pretvara u blaženstvo okrijepu usnama ožednjelim nudi,
anđeo Gospodnji kaže da
Bog ovakvima kao meni ne sudi,
jer svaki dan je prošao sa riječju;
oprosti Gospode na lutanju,
tražeć ljubav daleku.
Oprosti za sve što bolilo me.
Sjeti se moje pokore, mog vapaja za druge,
daruj moje molitve za one potrebite.
Rasplakana usnih u krilima sna,
moja je duša Bogu vraćena.
 

 

Nema komentara:

Objavi komentar