NEBESKA ŠAPTAČICA, Ana Emanuela

Jedina nada mog života je da će me sustići sva ona ljubav koju sam dala i da će reći stani, sada je vrime da tebi netko bude nešto, da se tebi neko tom nesebičnom ljubavlju daruje! Sustić će svakog po ljubavi...virujem, zbog te nade bolna sa osmijehom živim! Tebi za ljubav...tebi za let...PREMAŠI ME, budi jači od ljudi, moje patnje i nesreće...budi anđele ljubav samo moja...budi hrabrost mog života i snova... Ne dopusti jadikovki da ti krade vrime i poklanja ga nekima koji mi prilaze sa mačevima, želeć mi odrubit ovo srce koje kuca tebi za ljubav! Ne ostaj u sjenkama, ne dopusti da ubrzano stariš...ne dopusti lažovima da mi kazuju da te nema, da sam umislila rajske liposti na Svitu žalosti! Baš im dokaži da ljubav sveta postoji, žao mi što moram da te dozivam i molim, što mog imena nema na usnama tvojim...žao mi ljubavi moje...neljubljene...zar strah lomi tvoja krila...zar nisam tvoja vila utjeha pred san...!? Nisam li prah svjetla u noći...nisam li suza koja želi zbog radosti postojanja našeg poći!? Tko sam u ovoj noći, samo svoja ili i tvoja!? Reci mi treperenjem srca, treperenjem suza!? O:)