Mač obrane je ljubav,
krvi junačke prolite
za spasenje domovine!
Suze zahvalnice blagoslivljaju
pale sokolove koji su oslobodili
nove naraštaje koji žive radost
pobjedonosne Hrvatske!
Slobodna im duša,
laka crna zemlja,
doći će i njihova uskrsla vremena.
Radovati će se
srce Kristovih junaka,
ustati će srce Hrvatsko,
jer oružje su ukrašavali
svetom krunicom.
Vjernom molitvom!
Vojnici za slobodnu
Hrvatsku grudu,
u nama živi pobjeda vaša,
hvala za "Oluju",
koja nas je oslobodila
od Zmaja Poganog,
i donjela čisto tlo, iako ranjeno...
čudesno je milošću
Božjom oslobođeno i obnovljeno.
Zbog vas je posebna
Domovinska zahvalnost vjernika.
Isuse, tajni pogledu,
blagoslovi branitelje
koje hrabro srce na
spomen ti prinose.
Spasitelju obasjaj im noći,
neka osjete da nisu u samoći
tvoji putnici u
Gospinim rukama su čuvani.
Isuse pastiru stada svog,
obasjaj ih krvlju svojom spasonosnom.
Spomen na Oluju,
neka im srce ne žalosti,
neka pobjednici budu puni
ponosa i radosti!
Ljubav i vjera satkali su krunicu,
dragocjenu tebi poklonjenu.
Uslišio si ranjene,
uslišio si uplakane...
Gospin glas nam srcu prinio,
u Nebo si vojnike svoje primio,
ponosno je srce Hrvatsko!
Tata mi je Olujom kročio,
dok se majčino srce kočilo,
dok se za curice njegove brinuo
svaki otkucaj molitveni.
Sjećam se svake granate
i danas geler iz 1993.
u nogi me sjeća na žig rata,
oprostila sam
suze desetogodišnjeg
djeteta opraštaju,
ali srce meko kako da zaboravi,
granatu da granate,
plač da tatu nam vrate!
Kako da zaboravim transportere
u kojima odvezli su nas u spas.
Kako da zaboravim
grč tijela, drhtanje...
djedov glas malenu raniše?
Kako da zaboravim
krv kako me preljeva
dok najmiliji oplakuju me?
Kako da zaboravim
doktore, inekcije brojne...
zavoje, ranu kako gnoji se,
majčin plač spasite je!?
Kako da izbrišem zvuk detonacije,
avione, metke, bombe,
vijesti o smrti prijateljice i
vojnika koji obožavali
su mene i moje najmilje
Kako da zaboravim poglede,
kad crkva
svetog Jakova gorila je,
kako da zaboravim vojnike,
majke, sklonište pod svijećama...
suze, strahove...
uništene škole, gradove...
Prognanike uplakane?
Kako da zaboravim
opkoljenje Bilaja,
kako da zaboravim vrpce na
odjelima čestitih vojnika?
Kako da zaboravim bol,
sud nepravedni.
Neka im Gospod oprosti
i suze nedužnih.
Svaku ružu,
svaki vijenac,
svako ime poginulih
neka dobri Bog
u sveti dan
uspravi,
da zamirišu duše na mir,
nikada više
na poginule ratnike.
Amen!
Čestitam vam dan pobjede,
dragi prijatelji,
od ❤️Ana Emanuela,
geler mi je sada orden
jer nisam iskrvarila,
a mogla sam biti anđel ratnika.
Pobjedila je molitva
Kristovih....
Spašavali su svojim životom,
dječicu koja je budućnost Hrvatske.
Pomislim danas da sam poginula,
kome bi pjesmu onako malena pjevala.... da li bi znala što sada znam....
Nema komentara:
Objavi komentar