Kroz križne postaje svoga tijela, osjećam te u duši duše svoje, kako si me čudesno našao kako si se slatko snašao mene voljeti. Zna Bog trebao mi netko za stalno, netko ko otkucaji srca, a to si ti prisan najprsniji. Ljubavi sveta moja vidiš borba je teška i nebi se znala bez tvoje prisutnosti boriti. Ti si mali mornar koji plovi na lađici osjećanja po morima od mojih suza, roneć školjke bisernice da bi me okrunio u sred trnja. Moje su oči plovidba tvoja. Padaju od umora ptice nade, ali ti ih na dlanovima svojom njeguješ i one žive. Pjevaju za nas radosti moja slađana. Voli me tako uspavano probuđen u meni, obogati me svojim glasom čuvara, da te izljubim sveto. I kada spusitiš sidro u našu sigurnu luku kada uđemo u spasenje vječno, javi mi radosne vijesti da potonuti ne možemo, jer nas je Krist dočekao u stanu nebeskom. Tamo ću ti vratiti za svu ljubav, jer neću bola imati, ni rana ni nemoći ni mana, samo ću Bogu i tebi služiti, ljubav moju voljeti za zauvijek. Uslišat će se ono moje nutarnje, znam moj anđele. Nisam sama jer te osjećam. Mi smo ljubav neprolazna, mi smo ono bogatstvo duhovno, ono što se nosi pred Boga. 💏🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 2.08.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar