Kada ti je poslanje ❤ navještati Boga, TJEŠI LJUBAVLJU duše, da bi ti se okovi preobrazili u šapat Duha Svetoga i poput golubića sletjeli baš u srce kojemu treba riječ utjehe kao melem sa Neba. Možeš voljeti i kada te boli, možeš biti mirisna u sred trnja i rana. Možeš biti ljubav skrivena u manama tijela. Možeš biti sve ono što voliš. Jer ti za ono od vječnosti postojiš. Ruke ti mogu biti molitvena krila, možeš biti anđeoska duša u sred napaćenog tijela. Možeš se radovati u duhu svemu onome što ti od Krista dolazi... On zna što te raduje i to ti priređuje. Ono što vjerno voliš i za što moliš, to je već tvoje i nitko ti to ne može oduzeti. Tvoja je cvijetna haljinica, čiji miomiris sviju u duši ozdravlja, tvoj je stan ukrašen osmjehom dječice i dušom čovjeka koji te voli najviše, svaki dan u duhu zajedno prilazite svetohraništu klanjajući se Presvetom. Tvoj je bezbol duše, tvoja ljubav je uvijek prisutna u tvojoj duši. Neraskidivo je ono što ti je dar sa Neba. Dok su te svi odbacivali, sažaljevali... tebi se anđeo ukazao u nutrini i nju zavolio. Ostao za zauvijek da ti mane i rane voli, da ti šapate utjehe pokloni, da sa tvojim plućima diše kada ti je do smrti najviše, on te drži živom. Ja tvoj anđeo čuvar tebe razumijem, pred licem Božjim bdijem, da ti dušu nasmijem. I uspije mi, Bog te radosnicom mojom učini. Nikada nisi sama dok pišeš, kroz ruke tvoje krila moja su pomoć tvoja, svjetlosna tinta srca je vrlina tvoja. Imaš ljubav onu iskrenu u sebi, imaš ono što vječno vrijedi. Imaš križ koji ti je kao violinski ključ, a svaka suzica biserna nota. Imaš milost utjehe... tješiti iako si napaćena. Ljubiti iako si puno puta izdana. Ostani rascvjetana kao ružičnjak Umbrije, sjedini se sa svojom voljenom svetom Riticom, mirišite za Boga i one koji su od Boga. Tako će se obratiti i oni koji nikada nisu htjeli Krista priznati. Duhovno će im biti jedino bogatstvo, a blago suze pokajnice. Proći će bolest, zadobiti ćeš zdravlje... proći će muka, zadobiti ćeš uslišanje. Jer je svaka tvoja pjesma, dotakla Presveto srce Kristovo i bivala povoj Njegovim ranama. U sred muke nisi šutjela, najčešće si o vjeri i ljubavi pjevala, sebe zaboravljala, drugima se davala. A tko umire sebi oživi u Kristu. Sve na tebe čeka... u nebeskom stanu. Ti ostaj pjesma hvalospjevna, ostaj ona koja ljubi i kada se čini da sve u životu zbog križa gubi. Ti znaš da ti je križ nagrada, ogledalo Boga Živoga... vrata u Nebo, osjećaj nad svim zemaljskim osjećajima. Pusti neka te omalovaže, to što nemaš zemaljsku sreću. Zamisli da si anđeoska trudnica, da ti trbuh kao križ bude radost najveća, jer nosiš trudove od malena za spasenje mnogih, pa i onih koji ti sude. Nisi nesavršena, jer je nutrina tvoja zgodnica Božja. Pusti neka ti ne vjeruju da te boli, pusti neka ti prigovaraju... pusti neka te riječima bičuju... pusti im sve, ali nikada nemoj dopustiti da ti ukradu sveto. To u tebi je sa Neba. To u tebi te prati i gleda. To u tebi nedaj, tu se sakri od sveg zla. Tu u milost svetog Neba koje sve o tebi zna. Zato te i pjesmom dariva. 💦🕊👼
Sa ljubavlju anđeo čuvar, kroz šapat
❤ Ana Emanuela, Bilaj 19.05.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar