Sunday, 3 January 2016

LJUBAVI MOJA U LJUBAV ME VODI

Zanosnog li robovanja ljubavi moja...
Tuga mi ispija kapljice krvi, ostavlja tragove boli...
A ja i u boli vidim tebe,
vidim novo rađanje iz križa,
sve sam ti bliža i bliža,
da li to padam u smrt?

Ili me baš voliš dušom tražit u sred otkucaja mog?

Nemirni sati, svjetlosne ruke tražim,
sve bi tvoje da me nađe...

Vodi me kud god,
gdje god da si, tamo bi i ja,
samo da bude ljubav...
Možda čak u onu pra vječnost Božjeg stvaralaštva,
kada je PRAVA LJUBAV BILA SVETINJA!
Vodi me u ljubav kakvu ju je Bog zamislio,
u lipost svetog vjerovanja odvedi me!
Znam da negdje ima te,
znam da nutrina tvoja po ljubavi takvoj miriše.


Kriste, Vjenčiću radosti

Kriste, Vjenčiću radosti, kruno spasenja moga prekrivaš sve moje žalosti trnja zemaljskog! Djetinjom dušom me činiš, ptičicom raspjevanom ...