Sunday, 3 January 2016

ANĐELE

Usta mi bijahu ko platno rumeno, pričah ti dugo u svojoj samoći. I mnogi su znali koliko volim, kako se iz boli iskradam...samo da bi tebe pronašla, sa Neba te makar dozvala. Između zemaljske jave i sna, tu negdje mi jesmo stvarni. Od tamo me ljubiš, od tamo me cijeliš ljubavi moja! Prolazni bi bili stihovi i sve moje riječi, da ih nisu sačuvali anđeli čuvari... Stižeš u svemu što zove se ljubav i zato te ja ljubim tako...nutrinom srca i duše!
Od pahuljica ovih ja te pravim, čisto mi uspjeva gledajuć u njih ja ljubavi k tebi letim, tebe ljubim bićem svim!


Kriste, Vjenčiću radosti

Kriste, Vjenčiću radosti, kruno spasenja moga prekrivaš sve moje žalosti trnja zemaljskog! Djetinjom dušom me činiš, ptičicom raspjevanom ...