VODI ME NA KRILIMA BIJELIM DO ISUSA ANĐELE

Gle dolaze suze moje nebeske, one su postale zvijezde dobri anđele! Gle koliko ih samo ima, svaka je moja vječna sudbina, tamo ću u njima da sjam, da Svijet blagoslivljam. Ja bi iz nemira u mir, iz bola u bezbol... smijem li ljubljeni spokoj mlađahna željeti... kažu da grijeh je smrt željeti, a ja u njoj tebe vidim, vidim naše sve što nije moglo postojati ovdje u okovanju mome. Opijum sveti dišnici približi mi, daj mi bar da udahnem Raj, da nastavim sa tobom u molitvi živjeti, sve dok dobri Bog ne kaže dosta je, nećete patnje više na nju, ona je vila ljubavi, nije više u zemaljskoj pokori... Kada će to da bar znam, koda je 1000 zima moja duša drhtala, ljubavlju se svetom grijala, čeznula, treba mi da to sanjivo oživi, treba mi anđele mileni. Možeš li kroz vrata Neba, do one koja milost Božju treba, da me položiš pred svete haljine da ih poljubim, pa da ruke ozdraviteljske osjetim... Nosi me na krilima sna do Isusa!