Nemoš nekog tko je zadobio muku nazivat bolesnicom, jer je ta osoba moguće od tebe u duši duplo zdravija. Ne treba nam žalenje, jer smo mi ponosni na muku Kristovu. Ljubav nam je Njegova zdravlje vječno! Da ponosim se svojim boljenicama, samo ih ljubav Duha Svetoga može i izdržat! A za volit me, pa to je ustvari u čestite osobe tako lako. Ljubav je požrtvovna! Čisto u ovoj muki vidiš ko je istinski duhovan, taj te neće nikad osudit. Riječi bez djela su zaludna priča, ženi treba junak Kristov koji nema straha od mučeništva! Onaj koji će sve učiniti, gorljivo se potrudit da ozdraviš! Možda toga muškarca nema... al ima ga u Nebu, u osrčju moje vjere! 🎺🕊 Ja ipak vjerujem da dok me drugi gađaju kamenjem iz svog srca, on moj namjenjen od Boga negdje ispod ovog svetog neba moli da izdržim progonstvo.... da izdržim udarce misleći na njegovo srce od mesa, koje otkucava za našu vječnu isprošenu ljubav. Bolest mi ni oni sa kamenjem ne mogu oduzet pravo na voljenom se zvati, to mi je dar Odozgor. Osjećaj moga srca je poslan baš iz autentičnog srca. Za anđeosko srce vrijedi proći svu ovu muku križa. Na kraju biva sve prošlost, a ono lipo uslišano vječna radost! Idemo se naći, ja tebe u sebi, ti mene u sebi... drugo je do volje Boga Živoga i do krila arhanđela Rafaela... tamo smo davno usnuli u molitvi. Doći će vrijeme buđenja. Odmarajmo se u tajni o nama, na presvetim uskrslim dlanovima. Ti postojiš jer si moja najlipša misao. Ja te stalno dušom gledam u svetištu bdiješ i sve činiš da mi lice u boli nasmiješ i uspijeva ti ljubljeni! Blago meni anđeo me zavoli! 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 6.01.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar