Što ja imam kada pred Gospodina padnem!? Samo dušu i bodove tjelesnog trpljenja. Imam samo raskajano srce, kristaliće emocija duše, koji se klanjaju Jaganjcu Božjem i vjeruju mu da me vidi i oživljava ono najlipše u meni. Zasvjetliti će ljubav, jer drugo ništa ne želim da postoji u meni, ni izvan mene. Neka pobjegne sve što ne može ljubit moje okove. Ljubav sveta ostaje, ljubav nije za žalenje, divim se junaštvu Duha Svetoga i da može voljeti moje okove, moje suze, moje nemire koje smiruje lahor nebeski. Imam ja Uskrsloga u srcu, imam ja bogaćenje nepropadno i strijele ognjene vratiti će se pošiljatelju. Jer nitko zemaljski nije imao niti će imati pravo na hram Duha Svetoga, pa da mi ptice rugalice smjesti u tijelo... da me obesčasti. Hej ludaci što vam je, napustite područje... odstupi nemoći po moći Riječi Božjih od mene, od svega što gledam i udišem . Ja dišem i darujem Isusovo cvijeće koje ne vene. Stijele bolesti, strijele nepravde i rana ljubavi izgubiti ćete snagu jer zabole ste se u Kristovu ranu. Usahnuti će oštrice, trnje ne može usmrtiti moju cvatnju duše. Izliječena sam predragocijenom krvlju, stiže dan moga ozdravljenja, isplakala sam se od Isusova milosrdna ramena, otrala suze od plašt Ruže Jeruzalemske, nisu me ostavili, nisu me sveti zbog bolesti tijela napustili, nisu kao ljudi dvoumni. Samo sveto nema teškoću za nositi križ, samo sveto zna vrijednost patnju sa ljubavlju nositi. Sa dušom mojom Jahve dobrostivi će se ponositi, jer nije pala snagu je u Kristu imala. Svaki oblik zemaljske muke prestaje... napušta me mučeništvo zbog ljubavi i vjere velike. I moje vrijeme čuda doći će, Riječ je sa usana Boga Živoga sve što meni vrijedi i neka mi bude po Riječi Životvorca da zbog propadnosti zemaljske nikada ne gasnem. Sijam u ljupkoj nadi, da sve me na dlanovima Očevim ljubi, sve me ljupko čeka, sve me moje voli, za moj oporavak moli. Moj put je zaista posut trnjem, jer ruže nebi zgazila... na vjenčić bi slave Jeruzalemske uvijek radosno čekala. Jer mi je darovano voljeti vizije vječne ljubavi. Nepropadno je ono za što se molimo. Ono nam pripada, a to je ljubav molitvena velika, koja srcem vidi koja se mučeništva ni pokore ne stidi, zna dobro vrijednost raspete ljubavi i kako se na Krista samo naliči trpljenjem i davanjem sebe bez straha od ljudi. Postoji čovjek koji voli sve tvoje rane i mane podnosi, biva postojan, biva nepromjenjiv. Postoji onaj tko je vjeran i njega oblikuju Kristove oči za ono nađeni zauvijek. I tome ne treba objašnjavati tko si, on te osjeća on te nađe. On se od tebe ne odjeljuje, on bolu tvom i tvojoj ljubavi potpuno vjeruje i sav ti se predaje... prava ljubav bez tebe ni dan ne može. Amen. 🎷🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 26.06.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar