Potražio me iza rešetaka,
iza zida plača i osmijeha.
Bio je on u svim mojim
zimama toplina ljeta i proljeća.
Kaputić od jesenjeg lišća on
mi je bio, u njegovom šuškanju
tražila sam mu glas.
Jelenče moje pase među ljiljanima
i sav je od ljupkosti,
dragost Božje ljubavi
teče njegovim venama.
Njegov je glas potok smirne
što mi srcem ranjene srne teče.
Od njega nema mača,
da me zapeče.
On me razumije i glasom i ćutanjem.
Moj je dragi hitar kao lanešce,
on pije sa izvora spasenja vodu
koju u rukama meni donosi
da me okrijepi na postelji boli i
kaže ustani dragana i pođi tamo
gdje ti patnja ne može nauditi.
Gdje se anđeli klanjaju Svevišnjoj milosti.
Gdje teče ozdravljenje na tvoje tijelo i
čeka te ruho milosno bijelo.
Bježi iz crnine...
u moja bijela krila,
budi šaljiva,
budi nježna i mila.
Ne daj da te promijeni mučeništvo tijela,
ne daj se zemaljskom,
kada si stvorena od rajskog.
Smij se golubice sa golubićem
srca svoga,
Gospodin nas je pozvao na
radovati se u čistoj ljubavi!
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 15.06.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar