Od bola je bježala u bezbol.
A taj bezbol bila je njegova duša
sjedinjena sa Bogom.
Znala je poput ptice pobjeći u
toplo gnjezdašce iz ozeblina.
I samo je voljela biti prisutna
kao ljubav u ljubavi.
Dovoljno da osvane dan...
i prođu bodeži noći.
Izdržala je osjećajem neizdrživo.
Jer je sanjala.
Jer je vjerovala.
I to će uvijek tako biti.
Ne mijenja se ptici želja za letom i
kada joj krila slome.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 15.06.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar