Čini se tama je u nama,
kao pećina smo zatvorena,
srce nam kuca i živi bez dodira sunca,
Nije li to čudo na koje mnogi
ljudi ne obraćaju pažnju.
Svjetlost nam zemaljska
ne dotiče organe, a mi sijamo!
Zatvorimo li oči što u sebi vidimo?
Osjećaje same!
Dušu ispunjenu Kristovim
svjetlom neugasivim,
Job 33,28 On mi je dušu spasio od jame
i život mi se veseli svjetlosti.`
Imamo potpunu spoznaju
da mi nismo od ovoga svijeta,
jer nas noć tamna ne pobjeđuje!
Sijamo uz pomoć svete ljubavi.
Ivan 12,46 Ja - Svjetlost -
dođoh na svijet da nijedan
koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
Svaki put kada molimo za
bližnje nova se radost
u Nebu naše duše stvara.
1. Ivanova 2,10 Tko ljubi brata svojega,
u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema.
I brige tamnih noći ostavljamo podno križa
da Uskrsne po milosti
Presvetog srca ono najdivnije u nama,
A umre svaka tuga, grijeh i razočaranje.
Job 17,12 `U noći najcrnjoj, dan se približava;
blizu je već svjetlo što tminu izgoni.
Zasijajmo u snazi povjerenja u plan
Svevišnjeg, koji nas promara iz
doma svog skrovitog i blagoslivlja
svjetlom vječne spasonosne ljubavi!
Matej 5,14 "Vi ste svjetlost svijeta.
Ne može se sakriti grad što leži na gori.
Zablistaj u molitvi suza kroz tamne noći,
jer se čuda po vjeri događaju.
I tebi je moguće probraženje u
tri dana, jer nas sviju uslišava
Presvetog srca spasonosna rana!
Rana iz koje teče ljubav sama,
u potocima predragocijene krvi i vode.
Pusti da tvoje staro ode i obnovi te
Isus Krist Jaganjac Božji.
Izaija 2,5 Hajde, dome Jakovljev,
u Jahvinoj hodimo svjetlosti!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 9.04.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar