Saturday, 4 April 2020

DAROVNA ŠKOLJKA SNOVIĐENJA 💦🕊

Tko to ustaje iz pustinje,
i preobražava se u školjku darovnu.
Tko mi to topli dušu kao
oaza na otočju rajskom
i bere ljekovito bilje mojim kostima?
Od čije vjerne ljubavi ozdravljam
i sva sam rasplesana?
Čija je nutrina sva ukrašena
pjesmom o ljubavi vječnoj
i srce mu otkucava
sa milinom moje ime?
Tko je to radostan zbog nas,
na dan zaručnice i zaručnika duša.
Svevišnji je radostan,
jer smo pod čempresima Jeruzalemskim,
a plavetnilo je postelja naša.
Više me ne boli,
jer sam pripala
onom koga sam dozivala.

Kaže mi ljubav anđeoska;
da nema mane na meni...
da prava ljubav moli i po
vjeri me u Krista ozdravlja.
Postoji ljubav sveta
od sveg zla skrivena.

Bdijem u vjeri,
pa sve da budem opet prah,
iz tog praha bi zaručnički prsteni zasjali,
anđeli bi dokazali da smo
skupa ja i ti u prisnoj vječnosti.

Blagoslovljena sam jer te osjećam
u sred bolova...
u sred beznađa zemaljskog
ti si moja slađana nebeska nada.

Uvijek si mi
šapat srca, zaštitnik križa.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 4.04.2020.


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....