petak, 17. travnja 2020.

PATNJA SA OSMIJEHOM

Patnja je moja teška, 
ali dišem ja dok
smijeh si moj!
Otvaraš mi sveta
vrata radosti
dok me peču okovi.
Sve postojanje moje
izvire iz Tebe Isuse.
Istina je Gospodine,
Ti si moja sloboda duše,
pa u ovo izmučeno tijelo 
uspiješ prenesti
bar kap onog
što sam u nutrini.
Zamišljam kako bi bilo
da sam samo ono
u što vjerujem.
Da mana ni rana nemam,
pa ni ovih skrivenih slanih suza.
Zamišljam i osjetim se tako
u ovoj molitvenoj duši,
koja je u cvjetnoj
bezbolnoj haljinici,
dok tijelo trnovite
crne hlače nosi.
Čini se kao da godinama
hodam bosonga...
pa sam sve kamenčiće i trnje
u vene utkala.
Upalilo se sve moj Isuse,
samo duša na izvorima
milosti tvoje suze skriva,
kao blago jedino.
Jer po njima ćeš
me opet prepoznati,
i nagraditi hrabrim osmijesima!
Probraziti ćeš me,
jer pripadam radosti
Duha Svetoga! Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 17.04.2020. 


Nema komentara:

Objavi komentar