Monday, 8 January 2018

DUŠA NEBESKA

Duša se moja raspjevala u sred okova. Duša je odavno hrabrila one slične tijelu u kome stanuje. Jer takvima je trebala molitva nebeska... razočaranima, neshvaćenima, nesretnima... bolesnima... a tako punima ljubavi za Boga. Zbog njih ne odustajem... zbog njih hrabrost nose kosti moje vezane užarenim lancima. Zbog Boga i očajnih živim da bi dokazala da je ljubav sveta pobjednica. Suze su mi postale kiše, padaju u pustinje duša, da bi procvale u nadi u spasenje. Sjetite se puno je toga beznadnog prošlo... ostalo u prošlosti... nije nam to ni trebalo... treba nam samo LJUBAV ŽIVOTVORCA, koji nam sve daruje po volji Očevoj i milosti Kristovoj. Misleć na Golgotu Isusovu kada smo u beznađu, shvatit ćemo da nam On poklanja nadu. I u okovima postoje radosti... kada zaokupiramo misli sa Rajskim postojanjem. Zaboravimo prošlost... jer vrijedi najviše ovo danas... ovo što je uz nas ostalo... i što će doći. BVB prijatelji moji.




Kriste, Vjenčiću radosti

Kriste, Vjenčiću radosti, kruno spasenja moga prekrivaš sve moje žalosti trnja zemaljskog! Djetinjom dušom me činiš, ptičicom raspjevanom ...