Svugdje si, a evo nema te.
Fališ mi a bježi moja bol
od tebe.
Radosti zašto moramo u tuge....
Zašto kad radovali smo se....
zašto kad bili smo skupa poput
dječaka i djevojčice!?
Tko smo mi...
kada bol ne prolazi...
Ljubav duša....
ili tek san....
A znam ima me tu kad nikog nema ...
tu u tebi kad je tišina jaka.
I falim... i fališ.
I falit ćemo si,
onakvi kakvi smo bili
kad smo se tješili.
Baš čudno što rane čine...
rane i mane...
da ih bar nema.
Znam voljeli bi se bez straha.
Nema komentara:
Objavi komentar