četvrtak, 16. siječnja 2020.

DUŠA KAO BALERINA U TIJELU DIVA

Nemaju pojima da sam svakom porugom tijela u duši oblikovana u silueticu lagušnu, pa sam od suza izgradila safirno labuđe jezero, u kojem sam se ogledala kao uslišana labudica! Nemaju pojima o meni, tuđinci. Nemaju pojima da si ono što si u srcu i duši i da moj križ zalud ne pjevuši. Da, rasplesana sam, možda više od sviju onih bezbolnih i lažno savršenih tijela koji su u meni samo vidjeli ženu diva koja je za križ i bol kriva. Branim istinu, jer tad sam bila šutljiva i rasplakana... sad sam ojačana snagom Duha Svetoga. Škrgut zuba zaustaviti će milost Božja. Jer moguće je i pod križem  biti ona koju Bog zamisli, mirisna dušica rascvjetana koju će zavoljeti oni od Boga i osjetiti njenu rasplesanost koja donosi nježni blagoslov! Tko te ne spozna u nutrini neće niti u vanjštini da je najlipša. Bit je prihvatiti mane... kao vrline... jer osoba od Krista zna da se putem njih usavršavamo za Nebo i ono od vječnosti. Sad ne vrijede puno boli moje, ali poslije mog života hoće. Jer svjedočit će mnogi o uslišanju mana i rana. Preobrazit će Bog svu tugu u radost! Svemogućem je moguće od robovanog tijela oblikovati Princezicu koja će plesati  u čast Njegove milosti! 

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 16.01.2020.


Nema komentara:

Objavi komentar