nedjelja, 4. studenoga 2018.

UTJEHA NAD UTJEHAMA

ŽELJELA SAM BITI ANĐEO UTJEHE ISUSU,
A ON JE MENE KRVLJU 
SA KRIŽA TJEŠIO ❤


O da sam ja, Bože moj
ostala nebeska i čista.
O da sam ja, Isuse moj
postala duša koja iznad
tvoga križa u bijelom ruhu blista,
tješeć tvoje Presveto lice hvalospjevima
u dan tvog razapeća.


Nije me bilo Isuse,
osim u planu tvog
Presvetog srca da me spasiš
ovako grešnu i punu mana i rana.
Nije me bilo, a htjela sam da me bude,
u obličju anđeoskom
iz kojeg ti ne sude.


Kruše anđeoski,
mene si običnu ženu smrtnu
ti sa križa tješio.
Za mene krvario, 
da bi me tvoja predragocijena krv
sada umivala putem ovih suza.


Sakrivaš mi mane ljubavlju svetom,
gledaš mi samo srce i dušu.
Kroz tjelesne boli moje,
ti se proslavljaš.
Jer svaka poruga nebeskom me učinila.
Tebe su sudili bezgrešna radosti,
zašto ne bi mene grešnu 
punu potisnute žalosti.


Krijepiš dušu moju pjesmama,
zbližuješ me sa tajnom vječnosti.
Kaležu spasonosni,
vino koje iz tebe pijem
život je mojim venama.


Nisam anđeo Isuse,
ali sam žena koju ti 
darivaš krilima.


Krvarimo Milosti...
Tješimo se Milosti...
Volimo se Milosti...
I to je vječna ljubav Milosti moja!
Suzama te blagoslivljam!



Nema komentara:

Objavi komentar