Dođi spavaj, u mom snu sanjaj,
jer samo sam u snu postojana onako kao princezica dragušna!
Zagrli moje istinsko... vjerom duše stvarno,
dušu mi opasaj istinskom milinom.
Mene radosti moja na ovom svijetu u obličju ženstvenom nema!
Zaboravilo me sve osim molitvenih suza i Boga koji me raspjevava.
Možda si u mojim venama skrio misno vino,
možda mi ono kola venama,
kada se ovako luckasto smijem u nadi nebeskih svitanja,
a tonem, do bola tonem, gubim lagano i glas...
sve će o meni biti zaboravljeno, osim ljubavi
koja me nadom prekriva.
.
Neizustiva je moja bol tijela, bez duše bi ove nebeske davno
tamo gdje svijeće i cvijeće donose uz plakanje.
Al me budi vjera, Gospodnja želja, da opjevavam svaki dan
ono za što živim.
Zato dođi spavaj u mom snu, budi samo noćas stvaran,
samo noćas moj osjećaj da me netko moj istinski voli,
netko tko se arhanđelu Rafaelu za mene moli.
Ukradi me noćas tugama, zaštiti me rajskim dugama...
Slavi ljubav moju samo ovu noć,
da nas pamtim vječno bar kao san.
Budi mi odmorište, lahor mirisan!
Radosti moja, ne daj me noćas noćnim morama,
ne daj im da me bude, da me ove boli tijela slude.
Treba mi bezbolan san, samo jedan dan.
Pjevaj mi noćas o onom što će doći,
o kolibi našoj nebeskoj,
okićenoj čempresima i ljekovitim biljem,
pjevaj mi golube mili
o cvijeću koje cvijeta zbog naše rajske dječice,
čije malene ručice prave Isusovoj kruni,
miomirisne zahvalne vjenčiće.
Pokaži mi ljubavlju vjere,
da moja autentična duša postoji,
da me bar kroz san i pjesmu voli!
Zaustavi noćas prolom oblaka,
zaustavi grmljavinu koja najavljuje suze,
reci da nisam jedina kojoj bol zemaljska
radost uze.
Anđele dođi lezi kraj mene,
kraj duše moje uspavane u nebeska svitanja,
potraži me srcem kad zatvoriš oči.
jer autentična ljubav isti san dijeli.
Gdje bi se mi slađano moje drugačije i sreli.
Gdje bi mene krila dotakla i moj križ blagoslovila,
osim u svijetu sna, gdje se nesretni u radosti bude.
Ššššššš slađano, poljubi mi san,
da u nama osvane osunčan dan!
Nema komentara:
Objavi komentar