Hodali smo Isus i ja po blatu, ja sam pala i zaprljala svoje bijele haljine, ja sam podlegla i ranama i manama, ja sam plakala na optuženičkim stolicama... a On je svojom čistoćom i žrtvom iz ljubavi obranio moje tijelo i dušu, našao zlata u meni i odnio ga u Nebo ka Ocu Nebeskom. I sad mi se zbog milosti Spasitelja vraća pjesma utjehe u srce, sad je moja bolest tijela zdravlje za brojne duše. Jesam često sam komirana jakim snom od bolesti i idem od kreveta do kreveta, ali sve moje buđenje je truditi se za Gospodina, osluškivati poticaje Životvorca. Ukrašena sam suzama i osmjesima, krvlju i trnjem, ali i nepropadnim nebeskim imanjem. Živim kao neki privid, a sve je moje već sada živo Gore. Uslišana sam, jer me razumi i podiže Tvorac svega vidljivoga i nevidljivoga, Alfa i Omega. Dišem i uvijek ću disati dah života duhovnom dušom, služi mi se vječnoj ljubavi i znam da mi Svevišnji pripravlja mjestašce bez bola, bez suza, bez okova, od svojih haljina učinit će mi haljinu novu, da svjetlim od Kristove ljubavi, satkani smo svi od tog sjaja Vječne ljubavi iz Raja i radujmo se preobraženju. Podnesimo križ hrabro, a ljubav je jedina hrabrost, ona kroti svaki strah i spremna je na svete bitke. Isus je život duše, život srca, razboritost našeg uma. Slušajmo ga. 🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 8.08.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar