Davno sam od bolesti sagradila kućicu, pozvala sam u pomoć drvodjelu sv. Josipa i uistinu moja bol se preobrazila u male daščice, iskoristila sam i iverje zacipljeno u moje vene, kosti, bubrege... od stakla kojim su mi rezali vene, ja sam oblikovala prozore i u njih smjestila lica mojeg muža i djece, smiju mi se stalno, podržavaju me aplauzom ... svaka je bol gradila moj nebeski dom. Od suza sam stvorila rijeku ljubavi milosne tu sam sakrila svoje emocije, bolove najveće, sakrila sam i tajne i rane i mane, ali ponajviše puno snova sam smjestila u tu viziju o Kristovom nepropadnom stanu, koji je obećao izgraditi pa onda doći po mene. Znam da je Presveto srce moj ljupki stan, u njemu je sve moje molitveno. Iv 14,1-6 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. Svaki dan sam ja u toj drvenoj kućici gdje mi duša ozdravlja. Rijeka je pitka i rado se u njoj kupam sa svojom obitelji. Jesam primila sam taj dar Duha Svetoga, biti već u nepropadnom imanju duše. Radosna sam upravo zbog te vjere u ovim okovima kreveta i uspravim se bar neko vrijeme budem zbog ljubavi hrabrica Božja. Čekam da sve ovo vrijeme Kalvarije prođe... znam nestati će dijalizne muke... neće me spašavati stroj već plamen ozdraviteljski isprošen po rukama Gospe, sv.Rite i brojnih svetih i blaženih sluga... pa i svih onih koji su me susretali na zemaljskom putu. Da vjera je moja snaga, moja krila su satkana od uzdanja i predanja Božjoj volji. Živim sada a za sutra se brine milosrđe Božje. On me kroz mučeništvo želi osposobiti za ljubav nad ljubavima. Ona se i zadobiva upravo kroz bol nad bolovima. Znam da je tako jer mi je to dokazao Isus Krist. Vjerujem Spasitelju... On me uvodi u sve novo. Preobražava me... ondje sam gdje mi je duša... tijelo je samo dokaz da postojim i svjedočim nutarnja zbivanja koja su istina. Mogu usnuti zauvijek... ali biti ću probuđena u svemu što sam vjerovala... sve se nastavlja... sve za što se istinski dajemo. Među anđele nam je poći i biti anđeli... Jednom će moja bolest proći... ali ljubav moja neće nikada. Bogu i mojoj obitelji pripada! Za zauvijek! Doći će vrijeme potomstva, vrijeme dokaza da Bog sve nadgleda i oživljava. Amen. 🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 2.08.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar