Ne idi od mene na obale samotne...
Uvijek me ponesi sa sobom u srcu.
Ponesi kavu za dvoje i slavljeničko cvijeće,
koje miriše na naše duše.
I zagledaj se u zračice sunca
koje se presijavaju po moru,
ta svjetlost ti je moja ljubav i moj blagoslov!
Traži me u svjetlosti unatoč tami,
jer slađano možda me nigdje i nema osim u tebi...
Možda sam ti rebro nađeno dok se moliš.
I tu sam iako me nigdje nema kao tjelesno biće.
Ljubav je bez tijela, a tijelom kroz vene teče...
i rana zbog nje manje peče! 🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 23.08.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar