nedjelja, 25. kolovoza 2024.

Relikvijo nad relikvijama, torinsko platno milo iscjeli me svojim milosnim dodirom

Raspeta Ljubavi, sat po sat živim tvoju muku tijelom, ali tako čudesno dušom živim sve tvoje radosti koje si činio dok si hodio ovom zemljom i sve one koje me čekaju na Nebu sada su vjera moga srca. Dok mi kostima prolazi plamen patnje, dušom mi prolazi plamen Duha Svetoga i to je ona pobjedonosna vatra ljubavi koja pobjeduje vatru mučitelja koja me napastuje. ISUSE, moć tvoja kola mojim ucviljenim venama, vapaj mi osluškuješ jer te blagoslivlja i ljubi presvete rane molitva moja. Zbog tebe pjevam pa i zaplešem, jer mi tijelo nosi Duh Sveti...razigravajući mi dušu. Zazivala sam te dugo, ali prije svega zazvao si Ti mene i odjek neba odzvonio je ovom tvojom pustinjom i učinio miomirisnu oazu u sred suhih kostiju. Bila sam ko pred smrt, a ti si mi poslao svete oči koje su plakale nad mojom operacijom, blagoslovile su me majčine suze, one koje su plakale na tvojoj Kalvariji. Zatim si mi poslije postavljanja katetera i ugradnje fistule poslao anđele da mi donose srce, poslao si brojne svece da me tješe na bolesničkoj postelji, dugo sam krvarila i dalje krvarim ali me sve to podsjeća na tvoje premilo spasonosno lice koje mi je vratilo život. Sad sam na 24 satu tvoje muke, kao da sam sve prošla... i čekam Uskrsnuće... ali se onda desi da sam i u prvom i desetom, pa petom i stalno se ponavljaš u sva moja 24 sata i to tako biva svaki dan. Bol se nastavlja, ali i ljubav... i ne znam gdje je moje odlaganje križa i pripadanje pećini iz koje se ustaje u sve ono što sam vjerovala... zato sve predajem Očevoj svetoj volji i tvojoj milosti koja me u čuda vodi. Neka u meni brojni vide tvoje svjetlo i neka ga upijaju... nahrani mi dušu Riječju svojom od koje se oporavljaju bubrezi i kosti, u duhovno mi tjelašce oblikuj dok se ovo iz ljubavi žrtvuje. Neka sve bude na tvoji slavu ljubljeni Gospodine Isuse. Ovaj svoj život vraćam u tvoje probodene dlanove, da moja krv, moje suze, moje molitve pomognu spasenju brojnih. Rado ću se priviti na tvoj križ i podnositi bičeve, udarce, poruge, neshvaćenost, ionako sve prođe... ali ne prođe istina duše. Ti me poznaješ tebi ne moram objašnjavati što mi je. Golgoto moja neka i moje krvi i suza i trnja uz tebe, ali i duše koja ti smirnu i tamjan, mirisna ulja i pjesmu utjehe donosi... neka te rubac natopljen u balzame moga srca rashladi od žege... ti lijepi svete flastere tu gdje igle svaki drugi dan probadaju me. Uzmi od svoga torinskog platna relikviju ljubavi nad ljubavima za moje iscjeljenje. Dosta mi je da samo platno tvoje dodirne mene. Da me vratiš u radosno djetinstvo i da kažeš ne moraš više biti jaka žena, Bog za tebe brine ti ostaj djetešce. Zdravlje moje duše volim te, ako je dobro za mene ozdravi i tijelo moje. Ja uvijek nadati ću se tome, čekati ću jer znam dočeka vjerna duša rajsko nepropadno tjelašce. Ne po svojoj zasluzi već po tvojoj milosti.  Unaprijed hvala IHS voljeni! 🕊

Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 25.08.2024.

Nema komentara:

Objavi komentar