NEBESKA ŠAPTAČICA, Ana Emanuela

Uvijek možeš na dušu svoju obući novo ruho. Tijelo i nije toliko bitno, doli onog što nosiš u sebi. Shvati da si ti ono što je u tebi, tvoja želja jesi ti sam. Ne moraš drugima dokazivati svoju ljepotu, jer oni će je prepoznati u duši koja se u njihovim srcima zrcali. Ono što sam ja u nutrini, ni malo ne liči mojoj vanjštini, tek zračica zadivljujućeg neba iz očiju mi zasjaji. Tko me zna u nutrini, tko je dotakao tu stranu mene, taj zna što je u duši i srcu mom. Voljela bih te rajske potoke, te snene vilinske šume daleke približiti Svijetu ovome, ali ne mogu, nemaju ni pjesme toliku moć koliku ima nebeska ljubav koja kola mojim venama...tajnovita je po malo, samozatajna, mistična...mnogo toga zna ljubav moja, a po najviše praštati onima koji joj sude i na plač tjerati kada istinu svetu shvate.