Odsutni su tvoji pogledi, odsutnost im je tu u meni.
Toliko je ljubavi u tebi, vidim je u suzama svojim.
Kojim putem krenuti kada smo uspješno prešli stijene,
a zapeli od kamenčić boli, koji je stijene urušio.
Znamo da nam nije tijelu suđeno,
već dušama koje drhte kada nisu zajedno.
Donosiš mi osmijeh, smiruješ, krilima me tajnim miluješ.
Umorna sam ti i bolna,
a nikada žednija rose sa usana tvojih.
Ispijam pupoljke rosne,
miris mi tvoj donose anđele moj!
Suton mi je u oku,
posljednje zračice sunca tebe griju.
Činim sve da otkrijem to skriveno u tebi,
da ukradem noći sve što
mi je iz tebe ukrala.
Samo da te ne skriju voljeno moje
tuge neke neopisive.
Samo da ostaneš moj kad sve u meni umire.
Da sam bar Vila koju u očima nosiš,
da sam bar žena koja ti ljubav i snagu nosi.
Da sam bar divna, topla i mila, a ne ovakva slomljenih krila.
Ljepoto moja,
da mi je samo zaspati, pa se probuditi u tebi.
U tvome srcu da otkucavam život božanstveni.
Da te budim šapatima nebeskim,
da te čuvam na putevima svim,
vječno da te grlim i da se u očima tim divnim zrcalim.
Nema komentara:
Objavi komentar