"Titanic", još jedan "Titanic" morem plovi razbijaju ga vali, guraju od stijene.
A htio sam obići sa tim brodom cijeli Svijet!
Zašto Bože nesreća ova, zašto sam sam na dnu mora!?
Podigni me izdigni me, kuda ću sada, o gdje kad ne vide se obale !?
Sol mi u plućima, nemam vremena za disati, niti suze brisati.
- O kakvo to svjetlo po mene dolazi, dali to anđeo po mene sa Neba silazi!?
Jesi li to ti upitah ga, Otac te nebeski šalje!?
Jesam, ja sam Uriel i tu sam snagu da ti dajem.
Nemam ništa više anđele, kako da spasiš me!?
O imaš, imaš dušu,imaš svjetlost u grudima.
Imaš i onaj čamac na napuhavanje kojeg je more izbacilo,
tvoje je srce spašeno!? Izronih iz dubine, iskristalizira se dan, novo svanuće, duše ganuće.
tvoje je srce spašeno!? Izronih iz dubine, iskristalizira se dan, novo svanuće, duše ganuće.
U čamcu mi ptičice nebeske nabrale neke svete sjemenke,
i
galeb onaj bijelokrili ubacio mi je par komada ribe, zaista preživjeti
ću.
Vode još imam u ovom ruksaku što ga nosih.
Tu u njemu je i svjetiljka, zaštititi će me od noći.
Hvala ti anđele nisam u samoći, imam tebe i Boga.
- Samo kuda da krenem pitam se, na koju stranu Svijeta da pronađem opet život.
Predaleko sam od doma otplovio, a nju sam tako jako volio.
Nju, moju neznanku... gdje li je ona!?
Da nije Sirena možda!?
Možda sam na ovom putovanju izgubio prošli život i
dugo građen brod i svi planovi su mi u more pali, ali evo moje srce nadu gaji!
dugo građen brod i svi planovi su mi u more pali, ali evo moje srce nadu gaji!
Uvijek
sam bio optimist i sada ću anđele, ti vodi me do onog otoka ljubavne
čarolije,
mora biti tu negdje, moraju ga ovi vali snažni doticati,
mora biti tu negdje, moraju ga ovi vali snažni doticati,
moraju pjevati mojoj ljubavi da dolazim.
- Pala je noć, prekriše me krila anđela,
nije mi hladno ni malo čuvan sam za nju, moju kraljevnu. Mora biti tu.
nije mi hladno ni malo čuvan sam za nju, moju kraljevnu. Mora biti tu.
U svakoj nesreći ima sreće vjerujem.
Koje prekrasne zvijezde moj Mjeseče, valovi sjaje, presijavaš
ovo more i njen lik mi crtaš, oslikavaš bojama ljubavi.
Usnuti ću u mislima da je tu Zora, bude me pljuskaji mora,
i ona tajnovita vila koja sve carstvo moje duše ima.
Zaista tu je korake joj čujem srcem mi bosonoga silazi, a tako lagodi.
Sirenica moja mila iz mora uzdiže se, gleda me , ljubi me.
Šuti, u očima joj se presijavaju dugine boje,
samo je rekla one su moje i tvoje.
Mir trebam taj mir blaženi, spokojni.
Tebe sam čekao ljubavi,
na Otoku tajnom živjet ćemo vječno zagrljeni svetim svjetlom.
Nema komentara:
Objavi komentar