Ptica mi sletjela
na dlan, drhtavi dlan sklopljen u molitvu . Zapjevala mi je istinitu priču o
mojoj sudbini. Rekoh joj ptico mala otkuda ti u ovoj prohladnoj zori što me
mori!? Jesi li i ti tužna, zrncima zaborava da te nahranim bili to možda
htjela!? Ovdje sam da bih ti otpjevala život, prenijela vizije, nije zaborav za
nas dvije! Lice se moje nasmije,
prozborih ptico pjevaj mi, utješi me ti! Zvijezdama si se divila, usnula bih sa
tamom i bolom, znaš li da više nema noći ti ćeš u sretnu Zemlju doći!? Ali
nemam ja moć, nemam mogućnosti da krenem daleko!
O malena, ne brini tvoje tijelo ostati će
tu gdje je, ti ideš na ono nutarnje putovanje. Ono je temeljno da bih savladala
zemaljske strahove. Okupaj dušu u svjetlosti, miru i ljepoti. Putujući
vlastitom nutrinom pustiti ćeš sveto svjetlo da ti kola venama, zacijeliti ćeš
si rane. Ti si ništa drugo doli cvijeta nebeskog, slobodna si kao rijeka, kao
potok koji o velikim prostranstvima šapuće. Zavoli život, prilike što ti Bog
šalje u srce. Postoji onaj tko sa tobom suosjeća i dijeli svaki trzaj. Tvoja je
bol, njegova bol. Šireći osmijehe, širiš ljepotu njegovu, sveprisutan je na
obali tvoje duše. Lahor svježi mirisni postoji. Ispiši telegram srcem, primiti
će ga srce željno poruke. Mislila si da postoji tužna ljubav, o ne mila; postoji
samo lijepa ljubav! Ljubav ne poznaje bol, a ti nju imaš. Zavoli trag nade,
postojanje u kojem traješ. Vidjet ćeš kako ti u susret hrle blagodati i sve one
vrijednosti koje te čine sretnom. Bol je nezadovoljstvo skupljeno u tijelo,
srdžba na život. Otpusti to, kažem ti dušo pjevam ti cvrkutom rajskim da svaka
rana hlapi u molitvi. Otpusti negativnosti, živi ljepotu i raduj se samoj
pomisli da si stvorena iz ruku dobroga Oca. Tvoja žalost i njegovo srce vrijeđa,
ne čini to, jer te tvoj Otac neizustivo grli i ljubi, On te dušo obožava. Šalje
ti mene, nije li to dokaz njegovog postojanja i nagrade tebi za godine bitke. Znam,
boli te nepravda koja ti je srce probila. Ali gle, ti si dozvala molitvom mene.
Svjetlosnim krilima dirigiram ti, a ti sviraj melodiku duše slušaj! U očima ti
je plamtaj, isijavaš one zvijezde kojima si se u tami divila. Vidiš koliko te
Nebo ljubi! Zemlja svjetlosti je tvoj dom. – Poleti ptico hvala ti!
Zagrmi, budim se, na stolu ruže crvene
mirisne. Poruka umotana u rolicu isijava svjetlosnu toplinu, otvaram snena
pisamce. Zlatnim slovima piše; Ljubavi, znam da si usnula rajsku pticu, golubicu!
Sanjao sam je i ja! Znaš upravo sam se uputio u prodavaonicu sa pticama, kupiti
ću dvije, nositi će naše ime! Ova ljubav je vječna, blagoslovljena. Ti si moja
voljena. Srce mi je kao Sunce od kada za tebe znam, riješio sam se okova i boli
moja jedina. Zemlja tame više nije dio nas, pronašli smo spas u Zemlji
isijavajućeg blagoslova Neba, ova je ljubav sve što nam treba! Zemlja Sunca i
rajskih ptica je naša sudbina.
Noć je postala
svjetla, od tvojih zvijezda u očima vidi se sve. Sunce ne gasne u srcu mome.
Vječan je smiješak
što nas spaja, mi smo duše iz Raja. Čekaj me, ne idi nikuda vani kiši moja
voljena. Budi mi utopljena, brzo se vraćam.
Napokon nestrpljivo
more i rječica skupa. Ovo srce mi snažno lupa, jedva ga čekam vidjeti u
njegovom zagrljaju vječno živjeti. Sada su njegove ptice naše ptice. Možemo
skupa u ocean ljubavi. Zaškripiše vrata, On sav ko od zlata iz očiju isijava
Sunce.
Voljena evo me,
jeli se naspavalo zlato moje!?
O najdraži jesam,
čudesni sanak sam usnula, ime ti izustila. Želja mi se obistinila.
Hvala na cvijeću
najdražem, cijelo jutro dušu ti mirišem. Mali znak pažnje voljena moja, donio
bih za tebe sve ruže rajske da krase te! U topli zagrljaj dođi, dušom mi poput
slapa nježnog prođi!
U toj milini
opijajućeg sjaja uputismo se na vrata Raja. Ondje su one dvije ptice što ih je
kupio, pjevaju o nama. Duga vječnosti nas spaja. Kupio sam ih i pusto u Nebo za
nas, neka budu slobodne i vječne reče mi moje milo! Dobri moj Anđele koliko
plemenitosti u tebi ima, tim pticama nikada neće biti zima! Naravno da neće
voljena moja, u srcu našem vječna je toplina i sloboda. Opila si me tim
svjetlom svoje ljubavi, tim krilatim srcem najljepšim. U njemu su moje planine
i najviši vrhunci, u njemu spava i živi moje sve. Od te ljepote srca tvog ja drhtim,
smijem se vječno tvoj ostajem. Moj si put i moja misao, moga života smisao.
Mjesečevi zlatnici u tvojoj su kosi, i smaragdi u očima poput zvijezda sjaju. Ljepoto moja, beskrajni zagrljaju. Volim te,
izgaram u dodiru duše tvoje! Sav život moj protkan je na dlanovima tvojim. Vidim
Anđele presijavaš se kao staza mojih putova, volim sve tvoje, ljubav si najveća
moja! U venama mi se sol pretvorila u kristaliće sreće, moje te srce nikada iz
zagrljaja ispustiti neće! Savršen je ples, lepet krila naših.
Onaj prvi poljubac
bješe kao da sam uronila dušu u Nebo. Te usne odvele su me u Raj, u onaj
beskraj cvjetnih sokova. Zemlja mi je treperila u ruci, srce mi bješe kao
ptičje raspjevano. Njegova radost zavladala je mojim bilom. Naša je ljubav
ispunila sve, i one močvare postale su bistra jezera ispunjena blagoslovljenom
vodom. Napokon ugrijana svetim svjetlom, onom nebeskom toplinom, istinom u
očima voljenim. Vratio mi se okus poslije bolesti ptico Rajska, vratio mi se
osjet za ljepotu. Vjetrovi me više ne šibaju, on me u povoj svoje duše stavio. Hvala
ti Božja ptico što si se uputila k meni, oživjela mi one nutarnje vizije koje
su postale moja zbilja duše. Ovaj san je vječan, trajan, neuništiv. Živa je
ljubav ona nikada umrijeti neće.
Dajem ti krila
prošaputa ptica, ti si ptica ljubavi, golubica goluba svoga!
Kuda ćeš ti
ptičice!? Nikuda u tvome srcu vječno ću pjevati, ti širi krila ljubavi.
Iz nutrine sam ti
došla tu i ostajem, zajedno ćemo širiti vizije nebeske. Zar te nisam sanjala
samo, nisi ja sam java u tebi rajska ptica spava i budi se u isti tren kada i
ti. Od Boga je taj pjev, od Boga su ti poslane vizije sve, živi ih, živi
osmijehe!
«Koja čarolija
tajno nebom punjena, duša mi je pjevat počela samo da bih tebe pronašla.»
Vrijeme je stalo otkada znam da si tu, u
srcu, u udahu i izdahu. Na dlanovima ispisah koliko te ljubim, koliko mi značiš
i ti položih zapise svoje na dlanove moje koji te obožavaju i vole. Sa tobom je
dobri moj Anđele vrijeme stalo, snagu mi je dala ova ljubav sveta. Presijavaš se
, blještiš, zrcališ se u meni posebnim žarom nebeske ljubavi. U tvojim očima
sva moja radost počiva, ogledam se u tom moru dubokom, kristalnom. O tebi mi
srce pjeva, o tebi mi duša sklada najljepše stihove, probudila sam te!
Jesi jedina, mi smo si sudbina
prošaputaše najljepše usne pamučne. Dodirivale su me sa toliko snage, sa toliko
mekoće oblaka spužvastih snenih. I osjetih ruže na tim usnama, osjeti mirise
Raja. On je onaj koji ljubi beskrajno. Šutnjom mi govori, razumijemo se dodirom
iskrene ljubavi. On je onaj golub anđeoskih krila u čijem je srcu sva moja
milina, podudaramo se u potpunosti, cvrkut je identičan što srcem nam iskri.
Bliski smo, najbliži u ovoj molitvi zahvale Bogu vječno ćemo živjeti. Divno je prisloniti
svoje linije života na dlan voljenom. Dlan na dlanu, linije su izjednačene, u
potpunosti se poklapaju linije zdravlja, karijere, života i ljubavi.
Sad znam postojali su dani u kojima je pisana
naša sudbina, vjera nas sačuvala jedno drugom u otkucaju srca, u prekriženim
dlanovima. Piše, neprestalno mi po srcu piše pisma, nama je svaki dan
Valentinovo. On je moj Anđeo Valentin, ja njegova Vila Valentina. Tako se nazivamo iz milja. Svaki dan slavimo
ovu ljubav svetu, ovu čarobnu pticu što se ugnijezdila u našim srcima. Ptica
mog srca kao nikada maše krilima, čini me živom jer on me voli, ljubi, cijeni,
poštuje, blagoslovljen je svaki tren sa njim, uvijek je tu imam ga za vječnost.
Nutrina naših duša zbližila nas, postali smo jedno. Živimo kao dva svjetlosna
bića, a nikada nismo bili sretniji na Zemlji. Tama je zaboravljena jer smo
jedno drugom Zemlja svjetla i ljubavi. Bog nas učinio sretnim ljudima ispunivši
nam dušu svojim blagoslovom. Osjetio je moje dlanove, sanjao me. Znao je gdje
se krije ona što ga neizrecivo voli. Dlanovi punjeni svetom svjetlošću čine me
živom. Vrtovi zemaljski sada izgledaju kao rajski, u zjenici oka njegovog vide
se moja krila. Moja se misao istog trenutka stvara u njegovom srcu, širi krila
i grli me. Krila ljubavi ko ljiljan bijeli mirisni grle me, čine potpunom. On
kaže; Rubinom srca svog kruni me, bistra
si voda mog korita duše ko golubica širi svoja krila, štiti me. Lijepo je kada
ti kiša liči na kristale, kada ti se u srcu krila voljene jave!
Rascvjetanim vrtovima, stisnutih
dlanova hodimo ka vječnosti, ubiremo jedno drugom kupine. Živimo jedno za
drugo, živimo ono sanjivo u potpunosti. Vedro je nebo lice naše, veselo poput
najljepšeg osunčanog dana, nikada više sa suzom u oku, nikada ptica neće
pjevati sama. Imam ruke koje liječe, imam pogled koji je zimi moje ljeto i
proljeće. U svetom trenutku postala sam žena, ona koja je tragala za
izgubljenim snovima, moja ljubav je nađena. Dvorac života našeg sja, ključeve
nam Bog dadoh. Otključali smo rizice tajni. Saznali smo da se ljubav u nutrini
događa, i isijava na površinu. Svjetlo duše pozvalo ga u moj život i zadržalo
za vjekove.
Slavim ga, slavi me!
- Bio je čudo,
ostao je čudo koje me je obasjalo trajnom svjetlošću.
- Volim je, ona je
svjetlosna čarobna ptica koja je izišla iz duše moje da mi pjeva o ljubavi .
Upisan sam trajno
na dlanovima ptičjeg srca!
Nema komentara:
Objavi komentar