Božanske iskre svete koje mi srce posjete
najveća su Božja nagrada
za moju ustrajnost u bolu.
Sve podnijeti mogu,
jer sa mnom su u trpljenju
svi dobri anđeli.
Krila mi duši darovali, obradovali.
Povjerenje sam poput neprocjenjivog blaga
stavila u nebesko srce,
neka u blagoslovu tuče
dok moje zemno snažno boli.
Biti ću dobro dok sveto me podupire i voli.
Ta ljubav sveta pjesma je moga srca,
izričaj Raja koja spaja duhovnu ljepotu u cjelinu.
Osjetim u sebi svu milinu Svijeta nebeskog.
Mada je moj bolan i prebolan
odijeljen u potpunosti od nebeskoga.
O samo kapljica, ona sveta iskrica sa Neba da padne
u moje rane, zemljom da tijelo mi hodi
kao što duša savršeno zna.
Umijeće mu treba Anđele snagu mi daj!
Kako da tijelo postane ono što duša je,
Kako dobri moj Anđele!?
Šapni mi tajnu, priupitaj Boga
Da li imam pravo na život bez bola!?
Sve i da nemam, neću se ljutiti,
Ne može mi zemaljska bol duši nauditi,
Jer ona sja, ona milost Božju dobiva.
Nema komentara:
Objavi komentar