Oblače me anđeli,
u haljinu ružama protkanu
dušu su mi stavili.
Povojima nebeskim rane prekrili,
sjam od liposti.
Ne budi me ljubavi,
ni pjesmom,
ni stihom,
ni onim osmijehom nade,
ni onim bolnim krikom.
Ne budi onu što voli,
a voljeti ne smije.
Ne budi onu što daruje se,
a kamenje bolno dobije.
Ne budi onu što pjesme piše,
ona više ne umije da diše.
Boli me ljubavi mila,
boli me što nisam sretna nikada bila.
Sve one nade, zvijezda sjaj,
nisu bile moj Raj.
Nije ovo moje vrijeme,
samo bol i nepravda bijaše moja sudbina.
Znaš ti tko sam ja.
Znaš da osmijehom sam lice uplakano prekrila.
Tajnu vjere u očima sačuvala.
Ostavljam ti sjećanje...
Ostavljam ti ljubav...
Ostavljam ti pjesme i sve ispisane molitve...
Ostavljam ti sav imetak
moj dobri anđele.
Postala sam rosa na ruži od sna,
ispi mi dušu ljubavi najdraža.
Sačuvaj ono što volio si u meni,
daruj cijelog sebe nekoj divnoj ženi.
Neka te utješe ruke njene,
neka ti ispuni najdivnije želje.
Neka ti glas njen dođe kao pjesma života,
nek ti je u njoj sva moja
izgubljena mladost i ljepota.
Bdi u molitvi...
Širi krila...
umrla je, nestala
tvoja vila mila.
Ali nikuda ne idem ja,
duša je moja srca tvog čuvarica.
Melem na ranu biti će
svaka bijela ruža
što sa Neba ti je šaljem.
Plovi morima ljubavi mila,
plovi jezerima nade...
Udiši ljepote Svijeta,
budi ono najlipše što
u duši mojoj se prostore.
Budi anđeo milosti, ufanja i ljubavi.
Živi u svjetlu koje sam htjela...
Živi, bez kapi sumnje
da ljubav može sve.
Meni zaboravi ime,
nek se zovem samo
čuvarica duše tvoje.
Nek ti postanem tajna ljubav sveta.
Samo svijest i osjećaj
neopisive ljubavi
koja ti daje moć
da sve lako prebrodiš
i svoje najbliže beskrajno
darivaš i ljubiš.
Samo to želim ljubavi mila,
dok sklapaju se u molitvu
moja suzna krila.
U sobi mojoj svijeće gore...
sa anđelima sam zaspala
najdraže moje.
Pssst...
San nek postanem.
Ti budi božanstvena java.
Tu na lijevoj strani gdje je ljubav
tvoja čuvarica spava.
Nema komentara:
Objavi komentar