Oplemenih dušu snovima,
anđeosko-vilinskim snovima;
mojim snovima!
Zemaljsko mi tuga ubila, otela, zarobila.
Izgradih gnijezdo ptičici što strahuje,
što dane svoje oplakuje.
Smjestih je u krošnju svog duhovnog srca
da u blagoslovu pjeva,
Da mašta o letu.
Da izusti ljubav, bol i sjetu.
Mjesto snova postah početak rađanja istine,
Svete istine.
Čistoćom srca upih svjetlo.
Svjetlo je tražilo još snažniji sjaj.
Duh Sveti postah mi vodič, spasitelj
darivatelj nutarnjih svetih vizija.
On je Onaj koji se vječito presijava na mome srcu,
koji mi stvara neonska krila ptici bez krila.
Živa, u ime svetosti sam živa dušom.
Jedino još ona sja, ljubav je sveta blagoslovila,
Za mene se pomolila krila svetih anđela.
I prilaze mi sjene crne, duša mi trne dane oplakuje,
Zemaljsko moje strahuje.
Crni anđeli pera mi poklanjaju,
Na moja ih leđa stavljaju.
Zašto to, kada mi duša grli sveto iskonsko!?
Mačem mi cijepaju utrobu, kidaju mi vene.
Hvale se mojim suzama.
U kostima mi gromovi i oluje,
Moje srce kao da umrlo je,
Što to skrivilo je za sveto otkucavalo je.
Živote napadaš mi kosti,
Crne mi anđele zaplićeš u tijelo,
Krase me bolom, mene dušu iskrenu, neiskvarenu.
Čine da iznemogla postanem, a ja kalež gorčine
sa osmijehom ispijam slavim Boga.
Vidiš li živote da dušu moju svetošću punjenu
ne mogu zemnim bolom zarobiti,
Ona će ka Nebu hoditi po milost koja kapa iz
Isusovih dlanova.
Ruža uvela životna treba svetu krv,
Kap Kristove krvi da propupa,
ponovno izraste.
Hodim Svijetom, Boga zazivam.
Činim sve da ovaj križ sa mene padne,
A ne ide me ne.
Samo kolac još snažniji moje tijelo zadobije.
Kao da sam vampir, a ne darivateljica krvi.
Ispijaju mi i kidaju vene.
Obožavaju mi nanositi bol sile tame,
željele bi da moja ljubav stane.
A ne staje, i nikada neće stati.
Svjetlosna krv teći će mojim srcem,
Otkucavati će za ljubav i mir.
Dobrota je kruna moje duše.
Svi divlji vjetrovi ne mogu je srušiti,
pridržavaju je Kristovi sveti anđeli.
Nema komentara:
Objavi komentar