Njena ljubav bješe idealizirana kao netko sličan njima.
Satkala je mnogo pjesama misleći o njemu,
zazivala mu krila, uz te misli sretna je bila.
On se je uistinu pojavljivao na rubovima njenog srca.
Bješe to srce nadljudsko, opito nebeskim odajama i vječnim vizijama Raja.
Dan otvaranja «Nebeske Akademije»
bio je kada je napokon shvatila da je zarobljena u tuđem tijelu,
koje trpi užasnu nepravdu, osude i bol.
Bila je čista suprotnost od svega toga što joj je tjelesna bol činila.
Širila je božansko znanje o onom Svijetu koje nije ni malo ličilo ovome.
Savršena ljubav, rajske poljane ,
molitve i utjehe i samoutjehe bile su joj izlaz iz tame.
Da, zvala se Ana.
Mnoge je grlila pjesmom srca, darivala rime,
tješila ih čak i kada je najuplakanija bila.
Shvatila je da je drugačija, da ima nešto u njoj što je dar od Boga.
Kakav je to osjećaj o samo da ste na sekundu ovdje unutra,
osluškujete kako srce lupa,
a ujedno se tople kapljice suza sljevaju na mene.
Ja "djevojčica Emanuela" sjam kao zvjezdica nebeska
u ovoj unutrašnjoj tami, ne dam da Anu patnja do kraja rani.
Pokušavam ovom tijelu napadnutom, osuđenom…
o da samo znate kako ga pokušavam trgnuti.
I uspjevam itekako, uz pomoć nebeske strane mene,
Počela sam bol i osude pretvarati u nebeske zapise.
Svoju bol pretakala u najdivnije slapove pjesama.
Mnogi joj se obratiše, s pitanjem otkuda ti taj pjev duše!?
Odgovori; O ne pišem ja sama, tu u srcu mom anđeo nebeski spava
I vile divne moje koje mi dušom plove.
Nebeski šapat mi je neprestalno u grudima.
Mnogi se obradovaše, nekima se srca polomiše…
Ali ne nije zaspala Ana, probudila je pjesma Anđela čuvara.
Saznah da uz sebe ima mnoge dobre ljude kojima će pjesme pjevati,
Nekima rane cijeliti, neke obradovati, neke dušom grliti, pjesmom ljubiti.
Postadoh darivateljica nebeskog svitanja,
postadoh u potpunosti sluga Božja,
šaptačica anđela.
U moje nebesko kraljevstvo duše uđoše mnogi,
svima sam duplikat ključa dala,
U nebesku akademiju uputili su se mnogi koji su mi slični.
A bješe vas mnogo koji su ulazili u moje malo
Zemaljsko - Nebesko kraljevstvo bez da bi rekli i riječi…
bješe im važno samo da su me pronašli,
Bješe im osjećaj na duši kao da su pronašli
komadić spuštenog neba na Zemlji prošaputaše anđeli.
Poneki crni anđeo znao je doći u mome Svijetu isplakati oči.
Bilo je i onih koji su mi carstvo htjeli srušiti,
ali njih ne želim isticati, nevažni su u ovoj božanskoj misiji ljubavi.
Znam dobro da će me napadati ti zlotvori,
oduvijek me prate te crne sjene, prijete mi.
Ali moja anđeoska svjetlost nadjača tamu,
porazim sile tame Božanskom nesebičnom silom ljubavi.
Shvatih da se ustvari događa sve u meni,
ništa nije van mene; moje nebo, moje sunce je u meni….
Uvijek će postojati,
sve i da me u tamnicu zatvore
anđeli će mi rajske vizije u duši stvoriti za mene se pomoliti.
Emanuela vila ljubavi, curica mala vječno
će živjeti kao ljubav nebeska u meni.
Nema komentara:
Objavi komentar