Ukrali su suze, koje su padale iz molitvenog srca. To su one suze koje postaju biseri pri padu. Gdje su moje rijeke biserne. Tko se kupa od sreće u mojim bolima... zašto nepravda ova Kriste...ti znaš da sam duše čiste. Ali neka, neka me ranjavaju, neka me smrve ako treba, moja će duša na tvoja ramena nasloniti dušu. Zrakni bar na sekund pogled svoja plava oka dva, da vidim boju Raja dok tuga mi teče venama... Ne razumijem više ništa moj Gospode, ni ljestve tajne skrivene kojima anđeli do moga srca silaze...Tko sam ja u svemu ovome, kako da otkrijem!? Suzama se iz mojih očiju javljaš, znam dobro da me ne zaboravljaš, ali nekako opustošeno stojim, za dah se borim, zrak zemaljski meni smeta...hladim se predugo zima je ovdje gdje duša mi prebiva, ja bi Isuse krila, da postanem Nebeska vila a nemam ni na to prava, znam.
Nema komentara:
Objavi komentar