Thursday, 22 October 2015

U ZAGRLJAJU ISUSOVOM DUH JE MOJ PROCVJETAO, PROGOVORIO


Evo me Isuse,
tu sam kraj tvoga srca polegla svoje sne...
Evo me Isuse nasmijana, da te ne zaboli moje plakanje.
Obasjava me ljubav srca tvoga,
dok križ ti svoj prinosim, cvjeće ti duhovno donosim,
u zagrljaju tvoje ljubavi sve moje zemno ispari,
pa se radujem svojoj vjeri
da biti će sve kako je u mojoj molitvi i i želji.
Rastopit će milost tvoja,
sve okove moga bola,
jer;
tko mi nasmijava oko uplakano,
tko me grli nježno iskreno.
tko mi srcu note daruje i za pjesmu zahvaljuje.
samo srce Tvoje rajsko koje vidi sve moje bolno zemaljsko.

Tješitelj si jedini, kad mi nije živjeti, ti me oživiš.
Ka sebi zoveš me pod krovove blagoslovljene...
ovoj duši poklanjaš stihove nebeske sudbine.
I sve ljubav je moj Gospode,
sve je milovanje rana, znak da nisam u okovima sama.
Nije mi žao boli, jer je i tebe boljelo strašno okrutno,
nije moj Isuse, samo mi žao što sude me.
Što ništa neki ne vide, nit osjećaju vapaje.
Želim Gospode da nutarnjim očima progledaju
da vide sve, da im molitva bude spasenje.
Sve pupa, sve raste, nisu ljubavne zrake ozeble,
sve cvjeta ljubavi nebeska uz tebe.
Raduje, sve ti se moje nutarnje raduje,
sve ti se moje tjelesno nada da uspravit će se
i poletjeti u vječno svitanje, bezbolno pitanje.
Isuse pogledaj me, pogledaj moje prošlo, sadašnje i buduće,
reci Ocu da smiluje mi se,
nek čini što volja mu je,
ja pristajem i na zemne okove i
na plavetne livade...
Rado bi usnula,
rado bi se u zagrljaju tvom probudila,
pa da mi šapneš da sam bol pregrmila,
da sam spasenje doživjela.
Ti sve znaš, ti me svetim melemom opijaš...
kud mi je Spasitelju moj,
kud mi je moj Isuse...
Je li još zemno bolno za ljubav mog bića,
jesam li završena ili zemaljska nastavljena priča?.
Reci mi snom, kud valja sa dušom ranjenom...
Kud valja sa tijelom bolnim,
jer mi je dugo predugo borbe postalo...suda i suza.
Mogu li vječno tamo gdje je duh moj procvjetao,
mogu li kod tebe gdje su oživljene moje molitve i želje...?
Mogu li sutra, u nove nebeske dane...
ili ću još kroz ceste uplakane,
ljubav nebesku u srcu nositi na tebe se ponositi?
Pa kad mi bude posljednji dan,
reći će Otac nebeski Ančice ostvario sam ti san,
oduvijek te kod mene čekalo sve što ti je srce vjerovalo.
Isuse zagrli me, uz srce svoje bolnu smiri me,
neka svijeće mirisne rane svih ljudi blagoslove.
Molit ću uz tebe da ustanu bolni,
nek nas sviju ljubav sveta uspravi,
blagoslovi baš sada u ovoj molitvenoj noći.
Isuse moj molim te pomozi.
Unaprijed fala ti za sve što si učinio, što činiš i što ćeš učiniti,
vođen voljom Očevom i snagom Duha Svetoga.
Procvjetaj u ranama našim silo sveta,
cvijetu rajski, miomirisu Raja...
Amen. Od srca Tvoja
Ana Emanuela Šimunić, Bilaj 22.10.2015.
BOG VAS BLAGOSLOVIO TAJNAMA SVOJE LJUBAVI DRAGA BRAĆO I SESTRE! Laka noćkica, usnite u ljubavi Isusovoj, sa njim tama uvijek biva poput najdivnije mjesečine.

No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...