Thursday, 8 October 2015

SAMO ŽELIM NEBESKA KRILA BEZBOLNA

Pođem u svoj nebeski Svijet, noseć bol zemaljsku u sveto utočište, vjerujuć da će mi Bog krila ljubavi dati i u patnji osnažiti, za čudo preživim čak se smijem križnom putovanju, kažem neka proće sve. I tako svaki dan stravičnu bol nosim u svetu svjetlost, osjećam da se jednom sigurno neću vratiti ostavit će me Bog u bezbolu sanjivom. I ne nije to kukavičluk, to je moja ŽELJA, jer meni Zemlja samo sud donese, samo suze a ljubav je jedino za mene. Moram u mir, iz mira je lakše biti zaštitnica potrebitima. Jedino što mi je ostalo je nada u Nebesko Kraljevstvo, da opijum mi bude svjetlo kojim me Duh Sveti grli.


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....