Tuesday, 6 October 2015

POGLEDAJ U OČI MOJE

Pogledaj mi u oči ravno, znam da su duboke, na izgled su to dva zelenkasto, smećkasta nedokučiva jezera duše, al ako ti je stalo gledaj sliče jeseni koja je kišna, ali i krašena duginim bojama, šuška ljubav ko lišće osunčano u njima, znaš da te ima, neizbrisiva si tajna u meni...izgovorila bi jesen svašta o meni, ali ja sam ipak litnje dite, bar tako piše u datumu mog rođenja, pa sve zvuči na nadanja da negdje nema tmurnih oblaka. Shvatit ćeš i izgovoreno i neizgovoreno. Bliska mi je duša sa ovim Svijetom, ali još više sa nebeskim. Izgubile su te oči sanjive svakakve bitke, ali jednu nisu, ljubavnu zastavu nosim u Raj, sva ona čekanja i nadanja ja sam ipak u molitvi sačuvala. U mojim očima blista nedostajanje za mirom, za nama anđele. Valda duši njeno pripada, kada tijelo odrobiju razočaranja.

Kriste, Vjenčiću radosti

Kriste, Vjenčiću radosti, kruno spasenja moga prekrivaš sve moje žalosti trnja zemaljskog! Djetinjom dušom me činiš, ptičicom raspjevanom ...